Medicinske pijavice

Prema teoriji evolucije, pijavice spadaju među najstarije skupine životinja na Zemlji. Njihovi evolucijski preci navodno su se razvili prije više stotina milijuna godina, a fosilni nalazi pokazuju da se njihova osnovna građa kroz vrlo duga geološka razdoblja nije bitno mijenjala. Zbog odsutnosti tvrdog kostura fosili pijavica razmjerno su rijetki.

Danas poznajemo otprilike 650 vrsta pijavica, no samo se manji dio njih upotrebljava u hirudoterapiji. U Europi se najčešće upotrebljavaju vrste Hirudo medicinalis, Hirudo verbana i Hirudo orientalis.

Medicinske pijavice spadaju među kolutićavce. Imaju prednju i stražnju sisaljku, koje upotrebljavaju za kretanje i hranjenje. U prednjem dijelu tijela nalaze se usta s tri čeljusti, koje stvaraju karakterističan trokraki ugriz. Na glavi imaju nekoliko svjetlosnih receptora, a po tijelu brojne osjetilne stanice, kojima zamjećuju kretanje, vibracije i druge podražaje iz okoline.

Pijavice su hermafroditi, što znači da svaka jedinka ima muške i ženske spolne organe. Spolno dozriju u nešto više od godine dana, a iz kokona koje izluče razvijaju se mlade pijavice. Njihov životni vijek u povoljnim uvjetima može premašiti dvadeset godina.

U prirodi ih najčešće nalazimo u mirnim slatkovodnim okolišima, kao što su močvare, lokve i sporo tekuće vode. Kada zamijete prikladnog domaćina, približe mu se i hrane se samo kratko vrijeme, a zatim mogu probavljati obrok više mjeseci. Zbog iznimno učinkovitog metabolizma mogu vrlo dugo razdoblje preživjeti bez novog obroka.

Pijavice su izvrsne plivačice i iznenađujuće spretne i na kopnu. Sposobne su znatno mijenjati oblik tijela, zbog čega lako prolaze kroz uske otvore. Svatko tko ih je ikad hranio ili uzgajao zna da su prave majstorice bijega.

Zbog isušivanja močvarnih područja, promjena u poljoprivredi i intenzivnog iskorištavanja u prošlosti prirodne su populacije medicinskih pijavica u mnogim dijelovima Europe znatno opale. Stoga se danas za terapijsku upotrebu gotovo isključivo upotrebljavaju pijavice iz specijaliziranih uzgojnih centara, dok su mnoge prirodne populacije zaštićene.